- Piše: Slobodan Savović

Kada je Isus Hrist slao svoje apostole da šire hrišćansko učenje među običnim svijetom, rekao im je da pođu u miru i u Njegovo ime. Ako ih ne budu prihvatili domaćini u domovima svojim, neka tu apostoli otresu prašinu sa sandala svojih i produže put dalje u miru. Crna Gora dvije hiljade godina kasnije... Da li smo u miru prihvatili priliku da budemo bolji? Svi zajedno kao društvo i svi mi kao pojedinci ovog društva, zasebno? Tako različiti u svojoj vjeri i nevjeri, različiti u svojim ubjeđenjima i raznim društvenim statusima... Da li su ispred naših domova apostoli otresli prašinu sa sandala? U stvari, da li smo uopšte zaslužili priliku da budemo bolji ? Bolji Crnogorci, Srbi, Albanci, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati? Da budemo dostojni naših predaka i imena Crne Gore ?
Kako biti bolji? U ovom društvu odavno već ne stanuje Njegoš i Kosovka djevojka može samo da visi na nekom zidu, jer značenje njenog gesta ne razumijemo. Naše su crkve i džamije postale mjesta nacionalnog prebrojavanja, i tek se rijetki u njima Bogu mole. Naš jezik odavno ne poznajemo, ali ga u svojoj ubogoj nepismenosti grčevito svojatamo. Fakulteti su nam samo puka odlagališta buduće nezaposlenosti omladine, a akademije nauka postale su domovi staraca. Na brzinu priučeni kadrovi, tatina i mamina djeca, postala su preko protekcije društvena i ekonomska elita od čije nesposobnosti zavise naši životi. Razorenu ekonomiju zamijenile su strane investicije i naša omladina napušta Crnu Goru. Pa opet, i uprkos svemu, kako biti bolji?
U ovom društvu nijesu primarna pitanja kada i kako zamijeniti vlast... U društvu koje je u dubokoj identitetskoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi ovo su mediokritetska pitanja nametnuta sa sračunatim ciljem da učvrste partitokratsku kliku na vlasti. Vlast, po mom mišljenju, nije pokazala druge kvalitete osim da sluša strane centre moći. Pravo pitanje koje treba postaviti u ovom društvu treba da glasi: kako i kada uspostaviti novi sistem društvenih vrijednosti svakodnevnog života u Crnoj Gori? U roku od 48 sati smo kao društvo pokazali da možemo biti bolji i da možemo promijeniti društveni sistem vrijednosti. Jedna djevojčica nas je izliječila. Pomažući jednom životu da pobijedi, pokazali smo i sebi kako da pobijedimo sebe i budemo bolji. Svako od nas, i svi zajedno ujedinjeni u svojim razlikama pokazali smo da još uvijek znamo šta su solidarnost, dobrota i empatija. Pokazali smo da ova vlast ne zaslužuje ovaj narod. I ovi primjeri daju nadu.
Vlast možda jeste pobijedila i porobila svoj narod, ali nije pokljucala svako sjeme dobra. Vlast jeste prognala iz Crne Gore pojmove kao što su dobrota, skromnost i čast. I možda se oni i ježe na ove riječi. Ali u narodu nije sve zaboravljeno. Pogledajte časne i skromne Nikšićanke. One vraćaju nadu da apostoli nijesu otresli prašinu sa svojih sandala pred Crnom Gorom. Da i dalje ima nade za nas obične, male, skromne ljude. Laku noć, Crna Goro, ma gdje bila.